Godina 1820. donijela je korjenite promjene u modi i dizajniranju nakita. Nakon dugih godina rata u Europi, plemeniti su metali bili rijetki i stoga vrlo skupi. Oskudica dijamanata dovela je do dizajniranja nakita na način da se proizvede maksimalni efekt uz najnižu moguću cijenu, pa se upotrebljava drago kamenje (ametist, topaz, akvamarin, krisoberil).
Raširena je i uporaba obojenog zlata. Veći postotak bakra u leguri rezultira crvenkastim tonom, dok srebro postaje zelenkasto. Crveno, zeleno i žuto zlato kombinirano je u kontrastu sa sjajnim i matiranim površinama, naglašeno izrezbarenim dekoracijama i sitnim dragim kamenjem, najčešće tirkizom i granatom. I emajliranje se naveliko počelo koristiti u proizvodnji nakita. Mali bakreni medaljoni, s emajlom oslikanim krajolikom ili reprodukcijama slika renesansnih umjetnika, proizvode se u velikom broju i usađuju u narukvice.
Od 1830. nadalje, romantizam sa svojim oduševljenjem za bilo čime što podsjeća na srednji vijek i renesansu utjecao je i na modu. Počeo se pojavljivati nakit s motivima kao što su lukovi, grbovi, sveci. Do 1840.g. narukvice i privjesci dekorirani su gotičkim arhitektonskim motivima ili grotesknim likovima; lančići i broševi nalikovali su minijaturnim srednjovjekovnim skulpturama.
foto: Understanding Jewellery
Osobito popularni postaju broševi i prstenje s dragim kamenjem poredanim kako bi početna slova njihovih naziva tvorila određeno geslo ili ime. Ljubavne poruke, rebusi i gesla, često su pisani sa stražnje strane nakita, ili sa unutarnje strane prstena. Kombinacije srca, križa i sidra(ljubav, vjera i nada) nosile su se još narednih dvadeset godina.
Komplicirane frizure ranih 1830.-ih bile su ukrašavane raznolikim dijamantnim nakitom u obliku perjanice, klasja, ptica, te češljevima, uz čestu uporabu perja i umjetnih pramenova. Takav komplicirani i često neukusan stil nije dugo potrajao, već se javlja novi oblik ukrasa - dijadema (tanak lančić koji se nosio na čelu, sa privjeskom u sredini). Potječe iz Italije gdje se nosila u 15. stoljeću. Dijademe iz 19. stoljeća sastojale su se od niza malih dijamanata na sredini povezanih malim privjeskom.
Krajem 1830-ih nastaju tijare koje okružuju lice, umjesto dotadašnjeg tipa tijare koja je nalikovala kruni. Najčešće načinjene iz tri komada, sastojale su se od dva bočna cvjetna motiva, povezana još jednim takvim, ali laganijim, točno iznad linije kose. Umjesto kao tijara, ta su se tri elementa mogla nositi i zasebno kao broševi.
Zlatarna.com