Moda ovog desetljeća zahtijevala je uzak struk, široke suknje, steznike i velike dekoltee u večernjim satima. Prsa postaju glavno mjesto nošenja nakita, ponajviše velikih broševa koji su se čak nosili u kombinaciji sa cvijećem. Kosa je skupljena na sredini, pa podijeljena na dva dijela tako da je pokrivala uši i iz tog se razloga u tom razdoblju naušnice iznimno rijetko nose.
Naturalizam je bio glavna inspiracija pri izradi nakita, ujedinjavajući vrlo realistične motive buketa cvijeća, grančica, lišća, grozdova i bobica. Takav interes za naturalizam doveo je čak i do skupljanja bilja i u Europu donio nove biljne vrste.
Koralji dosižu vrhunac popularnosti između 1845. i 1865., i upotrebljavani su u svim oblicima: bilo da su rezbareni u naturalističke motive ili jednostavno ostavljeni u prirodnom obliku. Najviše koralja na tržištu bilo je u Napulju i Genovi, a najcjenjenije boje bile su tamno crvena i blijedo ružičasta.
Koraljna ogrlica i broš od rezbarenog crvenog koralja
foto: Understanding Jewellery
Neobični materijali počinju se koristiti kao izraz povećanog zanimanja za prirodu. Narukvice i broševi izrađivali su se od rogovlja, hrastovog drveta, okamenjenog drveta, stakla i granita. Također se javlja škotski srebrni nakit sa citrinima.
Druga karakteristična vrsta nakita bio je tzv. "Jeanettin križ", najjednostavniji takvi primjerci sastojali su se od srcolikog oblika s kojeg je visio privjesak u obliku latinskog križa. Potječe iz francuskog seljačkog nakita. Engleski i francuski zlatari taj su oblik prilagodili profinjenom ukusu svojih klijenata, pa se isti motiv proizvodi od granita ili od emajla tamno plave ili tirkizne boje, ukrašen sitnim dijamantima. Čini se da je se taj naziv uobičajio zahvaljujući tradiciji poklanjanja takvih privjesaka za dan Sv.Ivana.
Oko 1840-e u Engleskoj je bilo moderno obojeno zlato. Tehnika bojenja sastojala se od uranjanja komada nakita u otopinu kiseline koja bi rastopila gornji sloj slitine, ostavivši na površini tanak sloj žutog zlata, matiranog izgleda.
Do 1840-ih proizvodnja nakita od niskokaratnog zlata bila je u osnovi mehanička. Godine 1854. legalizirana je upotreba 9, 12 i 15 karatnog zlata. Tada je načinjeno vrlo mnogo nakita od niskokaratnog zlata, koji je naravno bio jeftiniji.
I željezni je nakit još bio vrlo popularan, osobito u najstrožoj koroti, a najčešće se izrađivao kao polirana ogrlica ili lanac od različito izrezbarenih karika. Pod imenom "francusko željezo" prodavale su se imitacije ovog nakita, načinjene od crnoga stakla. Takvo se staklo lako razlikovalo od željeza, no kasnije se u istu svrhu počinje upotrebljavati vulkanit, preteča gume.
Vrlo je popularan bio i nakit sa vrlo sitnim biserima. Tipičan komad takvog nakita sastojao se od bisernih pločica načinjenih od velikog bisera i složenih u oblik lista, cvijeta ili spirale, a okolo je niz sitnih bisera, prišivenih za podlogu konjskom dlakom. Takav je nakit vrlo osjetljiv i lomljiv, pa ga je malo sačuvano u dobrom stanju. Njihovo popravljanje iziskuje mnogo vremena, truda i obično je vrlo skupo.
Zlatarna.com