Ime dijamant potječe od grčke riječi adamas što znači nesalomljiv i pogodan je naziv za taj općenito najtvrđi materijal koji se može naći u prirodi. Tvrdoća dijamanta je 140 puta veća od tvrdoće rubina i safira koji su odmah iza njega. Većinom je bezbojan ili lagano žućkast ali ga se povremeno može naći i u drugim bojama, zelenoj, plavoj, crnoj i rijetkoj crvenoj boji.
Nebrušeni dijamanti
foto: Nacional Geographic 2002.
Briljantno brušeni dijamant - 0,50ct ugrađen u predmet od žutog zlata
Po onome što je do sada utvrđeno, pretpostavlja se da dijamanti nastaju kristalizacijom ugljika pri visokim temperaturama i jakim pritiscima u velikim dubinama zemljine kore. Vulkanska masa tada te kristale potiskuje prema gore na površinu zemljine kore gdje se hlade u kimberlit ili lamporit cijevima, a tamo se i dan danas nalazi većina dijamanata.
Unatoč tome što je najtvrđi mineral u prirodi dijamant je dosta krhak i treba posvetiti veliku pažnju od slučajnih udaraca kod njegovog ugrađivanja. Neosjetljiv je na kemijske reakcije, ali vrlo visoke temperature mogu oštetiti površinu brušenog dijamanta.
Zbog dobrih optičkih efekata, najveće tvrdoće, te svoje rijetkosti, smatra se kraljem dragog kamenja koji se upotrebljava kao ukras još od davnina.
Vrijednost dijamanta određuje se klasifikacijom četiriju glavnih faktora: boja, čistoća, brušenje i težina (popularno 4C - colour, clarity, cut, carat), gdje brušenje predstavlja njegovu proporciju i simetriju te kvalitetu završne obrade.
Još dva manje važna faktora utječu na vrijednost dijamanta, a to su oblik kamena i stil brušenja, što se često pogrešno miješa sa prije spomenutim pojmom kvalitete brušenja, te eventualni naknadni tretmani na dragom kamenu.