Lotanje

Lotanje je postupak kojim se dijelovi plemenitih kovina, polugotovog ili gotovog nakita zagrijavanjem spajaju u nerazdvojni trajni i čvrsti spoj. Vrši se pomoću lota, tankog komada metala kojem je temperatura tališta niža od dijelova koji se spajaju i flurona, sredstva za olakšavanje lotanja.

Kada je metal zagrijan skoro do granice njegove točke tališta, kristali od kojih je izrađen se međusobno pomiču otvarajuči na taj način mikroskopske pukotine. Tada lot ulazi i preljeva se u te pukotine nastale zagrijavanjem te se tamo se veže uz same kristale metala stvarajuči tako čvrsti spoj.

Dobar postupak lotanja općenito podrazumijeva da se ciklus lotanja obavi u što kraćem vremenskom periodu. Na taj način smanjuje se mogućnost potrošnje sredstva za olakšavanje lotanja (flurona), pregrijavanja dijelova ili ishlapljivanja niže topivih sastojaka u lotu i problema koji iz toga slijede.

Tri faze ciklusa lotanja

Ciklus lotanja može se podijeliti u tri glavne faze: prethodno zagrijavanje, lokalizirano zagrijavanje i povlačenje zagrijavanja.

1. Zagrijavanje čitavog komada nakita

Prema jednome od temeljnih zakona termodinamike, u nesmetanoj izmjeni radijacijske energije toplina struji iz toplog tijela (plamena) prema hladnom tijelu (nakitu) kada su u dodiru, i provođenjem toplije tijelo gubi energiju dok je hladnije prima sve dok oba ne dosegnu istu temperaturu. Ovaj se zakon primjenjuje u lotanju. Lot se neće rastopiti dok i osnovna kovina i lot ne dosegnu temperaturu taljenja lota.

Loš je postupak jednostavno usmjeriti plamen direktno na lot kad zagrijavanje počne i čekati da se on ne počne topiti. Više je nego vjerojatno da će se pritom fluron potrošiti, kovina oksidirati a lot će se rastopiti i formirati kuglicu. Umjesto toga, najprije treba zagrijati osnovnu kovinu na području oko točke spajanja. Plamen treba pomicati na kružni način jednakom brzinom, polako, u sve manjim krugovima ili opcrtavati osmice oko točke spajanja. Na kraju, kad je temperatura dovoljno visoka, što se primjećuje po pojavljivanju flurona na kovini, potrebno je koncentrirati zagrijavanje na spojnu točku i izravno na lot.

PONAŠANJE FLURONA ZA VRIJEME LOTANJA.

Ponašanje flurona i promjene koje se događaju mogu se promatrati kao pokazatelj približavanja strujanja temperature lota. U početku, para se diže od vode koja isparava unutar flurona. On tada nabubri, postajući bijela, porozna masa. Potrebno je povući plamen na vrijeme samo djelić sekunde da se dopusti slijeganje. Ako je količina vlage u fluronu pretjerana, to nabubrenje može uzrokovati pomicanje komadića lota koji će se možda morati vratiti na mjesto pomoću pincete. Zato je dobar postupak oprezno ukloniti vlagu plamenom. Tada se fluron taloži, gubi svoju prozirnost, postaje viskozan i pretvara se u napola providno boraks staklo koje je sjajno i reflektira svjetlost. U ovoj fazi ono štiti površinu kovine od oksidacije formirajući barijeru koja ne propušta dovod zraka do površine kovine, i rastapa sve okside koji mogu nastati. Ovo se događa prije nego lot dosegne temperaturu rastapanja i pokazuje da se ona približava. Sada se zagrijavanje može pojačati približavanjem plamena lokaliziranog na točku spajanja. Ako je protok vremena između formiranja boraks stakla i taljenja lota prilično dug, fluron će se potrošiti, i u tom slučaju nije više kemijski aktivan, te ne štiti kovinu od stvaranja oksida. Ako se to dogodi, za dovršenje ciklusa potrebno je dodati još flurona.

2. Lokalizirano zagrijavanje

Pri lokaliziranom zagrijavanju koje slijedi, treba ograničiti i koncentrirati plamen na točku spajanja i lot, ali sa laganim pomacima. Čim se lot počne vidljivo topiti, plamen treba pomicati uzduž po samom spoju.

UVJETI KOJI UTJEČU NA RAZLIJEVANJE LOTA.

Kapilarnost ili relativna privlačnost molekula tekućine na one krutine s kojima je u kontaktu, i smanjenje površinske napetosti na rastopljenom lotu zahvaljujući zagrijavanju su glavni razlozi za razlijevanje lota. Lot će nastojati teći u točku spajanja, ili čak preko površine, u smjeru onog dijela kovine koji ima najvišu temperaturu. Ta odavno poznata činjenica može biti korisna kad lot počne teći uzduž točke spajanja. Polaganim pomicanjem plamena lot će se pomicati na dio koji je najviše zagrijan.

Ako je praznina između dva dijela spoja prevelika, zagrijavanje i kapilarni postupak neće koristiti, već je spoj potrebno dobro prilagoditi, da između nema nepotrebnih praznina. Iznenađujuće je kako će malo lota poteći u dobro smještenoj točki spajanja. Promatranjem razlijevanja lota može se procijeniti mjera kada treba micati plamen. Srebrni lot rastapa se kao srebrnasto svijetli trag. Kad to prestane, odmaknite plamen od nakita jer če se lot previše razliti. Uobičajeno je da se na početku postupka dodaje dovoljno lota da zapuni točku spajanja. U slučaju da ga nedostaje, mora se dodati u ovoj fazi. Treba imati u pripremi malu količinu ranije rastopljenog lota u kuglici kako bi je mogli uzeti uz pomoć pincete i upotrijebiti bez da se postupak prekida. Zagrijavanje se može nastaviti dok se spoj ne zapuni.

UVJETI PLAMENA ZA VRIJEME LOTANJA

Tip plamena: upotrebljava se nježni, neutralni ili smanjeni plamen. Izbjegava se kratki, oštri, intenzivni oksidirajući plamen koji će uzrokovati brzu oksidaciju metala i lota, i brzo potrošiti fluron.

Veličina plamena: Ne treba upotrebljavati veći plamen no što je potrebno. Za lokalizirano ili mjestimično lotanje, kad je nakit jednom prethodno zagrijan, plamen se smanjuje na srednju razinu. Za veći komad nakita srazmjerno se treba povećati i plamen. Za žarenje se koristi veliki, deblji, ali nježni plamen.

Kretanje plamena: Plamen treba zadržati neprekidno na području točke spajanja odnosno dijela koji se lota. Izbjegavajte plamen koncentrirati na jednom mjestu jer se može razviti vruća točka i uzrokovati mjestimično rastapanje, ili se nakit može raspasti.

Udaljenost plamena: Za efikasno zagrijavanje plamen treba držati na udaljenosti u kojoj dodiruje metal na najzagrijanijem mjestu.

Kut plamena: Kut plamena trebao bi biti okomit što je više moguće, ali plamen se ne bi trebao odbijati natrag u plamenik jer bi se on mogao naglo ugasiti.

3. Povlačenje zagrijavanja

Važno je naučiti raspoznavati kad nastupa pravi trenutak za povlačenje plamena. Takva prosudba dolazi s iskustvom. Od vremena do vremena, kao u granuliranju, prosudba u kojem trenu treba povući plamen može dovesti u opasnost uspješnost lotanja. Općenito, ne treba dopustiti da se plamen zadržava na području lotanja dulje nego je potrebno. Treba ga maknuti djelić sekunde kasnije nakon što lot zapuni točku spajanja.

http://www.lewiko.hr/
http://www.prahir.hr/
http://www.zlatarna-art-aurum.hr