Vjenčani prsten je prsten koji supružnici razmjenjuju tijekom ceremonije sklapanja braka.
Povijest vjenčanog prstena započinje u starom Egiptu, na obalama Nila, gdje su se od rogoza i trske savijanjem izrađivali prvi prsteni i narukvice. Takvi najraniji prsteni trajali su oko godinu dana, jer bi se materijal raspao, pa su se neki radije odlučivali na trajnije materijale, poput kože, kostiju ili slonovače.
Razvojem metalurgije uobičajilo se izrađivanje prstenja od kovina. U početku su oni bili vrlo nespretno načinjeni, ali redovito sa ugrađenim dragim i poludragim kamenjem, o čemu svjedoče brojne zidne slikarije i hijeroglifi pronađeni u egipatskim grobnicama. U to se vrijeme, više nego ljubav, prstenjem iskazivalo bogatstvo.
U rimsko doba i u srednjem vijeku nije se razlikovao od zaručničkog prstena, ali od 16. stoljeća počinje se koristiti običan jednostavni zlatni prsten (eventualno i od platine ili paladija). Svojim okruglim oblikom, predstavljali su simbol savršenstva, života, sreće i ljubavi koji se kreću u krugu i nemaju početak ni kraj.
U posljednje vrijeme vjenčani prsteni se rade i ukrašavaju na razne načine: matiranjem, brušenjem, dijamantiranjem, kombinacijom različitih vrsta plemenitih metala, ukrašavanjem dragim kamenjem, najčešće dijamantima (obično samo za mladenku). Uz to se graviraju sentimentalne poruke, imena ili datumi vjenčanja na unutarnjoj strani prstena.
vjenčani prsten sa grubo matiranom površinom
Vjenčani prsten sa poliranom i mat površinom i dijamantiranim uzorcima
Pri izboru vjenčanog prstenja s obrađenom površinom treba imati na umu da se površina vremenom troši i postaje glatkija, te da prsteni nakon dužeg perioda nošenja ne mogu izgledati kao novi. Neke matirane površine se tada mogu obnoviti, dok kod drugih to nije moguće.
Izrađuju se i prsteni koji iznutra mogu biti zaobljeni, što je dosta praktično kod širokih prstena zbog lakšeg stavljanja i skidanja, te ugodnijeg nošenja. Takav oblik naziva se unutarnji bombé.
Danas je moguće birati između vjenčanih prstena od bijelog, žutog ili crvenog zlata, te kombinacije tih boja. Također je moguće birati i čistoću (finoću) zlata, koje je kod nas najčešće 14 karata, iako se prodaje i sve više 18 karatnih zlatnih prstena. Kod takvog izbora treba imati na umu da se vjenčani prsten nosi uglavnom svaki dan, te je od sveg nakita najviše podložan trošenju, pa je zbog toga možda bolje izabrati prstenje od jeftinijeg i tvrđeg 14 karatnog materijala, nego finije i skuplje 18 karatne varijante istih. Od drugih materijala za vjenčano prstenje često se upotrebljava i platina, a rjeđe titan i srebro.
Vjenčani prsten se još od rimskog doba nosi na prstenjaku lijeve ruke, jer se vjerovalo da vena od tog prsta vodi direktno do srca. Rimljani su tu venu prozvali "vena amoris" (vena ljubavi). Prema drugom vjerovanju, kada muškarac stoji nasuprot svojoj odabranici i ispruži desnu ruku (većina ljudi su ipak dešnjaci) ravno pred sebe, dotaknut će njezinu lijevu ruku i zato na nju stavlja prsten.
Iako je vjenčani prsten poznat kao nakit koji se nosi uvijek i zauvijek, preporučljivo ga je skinuti kod težih fizičkih poslova. Osim što se tako površina prstena čuva od habanja, smanjuje se i mogućnost od slučajnih ozljeda.
Zlatarna.com