Zaručnički prsten je prsten bez općeprihvaćenog oblika koji muškarac daje zaručnici kao obećanje braka. U nekim se zemljama, kao npr. u Velikoj Britaniji nosi na lijevoj ruci, dok je u većini zemalja uobičajeno nositi ga na desnoj ruci.
U 19. stoljeću pretežno su se izrađivali s biserom. U Engleskoj je tada započela moda izrade zaručničkog i vjenčanog prstena u istom stilu, kako bi se mogli nositi kao komplet.
U posljednje se vrijeme zaručnički prsten ukrašava dragim kamenom, obično jednim dijamantom u soliter fasungu koji može biti različitih težina (veličina) i cijena.
Pri izboru takvog zaručničkog prstena sve se svodi na izbor dijamanta i način na koji će isti biti ufasan (montiran), te na izbor materijala od kojeg je prsten izrađen, gdje veći dio cijene prstena uglavnom diktira dijamant.
U Hrvatskoj se trenutno kao materijal najčešće bira 14 ili 18 karatno zlato i to većinom bijelo zlato a rjeđe platina. Bijelo zlato se svakako preporuča kada je dijamant kvalitetnije boje tj. bezbojan, jer ta njegova "bezbojnost" tada dolazi do izražaja, a žuto zlato bi samo nepotrebno stvorilo žućkastu nijansu kamena. S druge strane, ako je dijamant slabije kvalitetne boje, lagano svjetlo žut ili svjetlo žut, nije ga loše staviti u žuto zlato, jer se tada žućkasta nijansa neće primjetiti kao što bi se primjetila na bijelom zlatu.
Izbor dijamanta je zapravo najvažniji u odabiru zaručničkog prstena, a cijena tog dragog kamena najviše ovisi o težini, boji, čistoći i kvaliteti brušenja (4C), te manje o obliku kamena, stilu brušenja i eventualnim naknadnim tretmanima.
Na kraju, ali i ne manje važan, je sam izbor prstena i fasunga u koji će se kamen ufasati. Prsteni sa jednim kamenom (ili jednim većim i više manjih) tzv. soliteri, najčešće se kombiniraju sa dvije osnovne vrste fasunga: sa krapama ili u zatvorenom okviru.
fasung sa 4 krape
fasung sa zatvorenim okvirom
Zaručnički prsten sa dijamantom u pojedinim zlatarnama možete naručiti po svojoj želji, ali i kupiti gotovog što je trenutno češća i praktičnija varijanta. Također zaručnički prsten na kraju krajeva ne mora biti sa dijamantom niti u soliter fasungu, može biti potpuno drugačiji od takvih standarda, sve ovisi o samom ukusu osobe koja će ga nositi i naravno o platežnim mogućnostima osobe koja ga kupuje.
Bez obzira koja vrsta fasunga je upotrjebljena za fasanje kamena i bez obzira kojeg je oblika i debljine zaručnički prsten, preporučljivo ga je skidati pri težim fizičkim poslovima, kao i sve ostale prstene na ruci.
Zlatarna.com