Rubini iz noćne more

Drage kolegice i kolege zlatari!

Zamislite sljedeći scenarij....

Klijent Vam donese na popravak prsten s prekrasnim rubinom srednje do visoke čistoće, za koji tvrdi da ga je puno platio, no prevelik mu je i želi ga smanjiti. "Nema problema", kažete, računajući da su rubini jedni od najotpornijih dragulja koje iz čista opreza, nadam se, zaštitite hladnom pastom i bacite se na posao. Lotanje je gotovo za malo manje od minute, ohladite predmet i stavite ga u kiselinu za čišćenje nakon lotanja te isperete vodom. Ako kamen niste pogledali odmah nakon lotanja, ovo je trenutak kada počinje Vaša noćna mora.

Od vrlo lijepog rubina nije ostalo ništa slično. Kamen sad izgleda mutno i najčešće je ispresijecan pukotinama. Što se dogodilo? Kako je to moguće? U tom Vam trenutku glavom vjerojatno prolazi stotine pitanja bez ijednog dovoljno dobrog odgovora.

Početkom 2004. godine japanski gemološki laboratorij izdao je upozorenje zbog velikog priljeva "prekrasnih" rubina za koje se standardnim gemološkim pregledom ispostavilo da se radi o rubinima punjenim staklom na bazi olova. Nakon njihova upozorenja, velika količina kamenja pregledavana je i u drugim gemološkim laboratorijima diljem svijeta, a takvo kamenje bilo je ponuđeno na prodaju na svim važnim draguljarskim sajmovima. Radilo se o rubinima svih veličina, pa čak i onih manjih od jednoga te većih od sto karata, koji su bili identificirani kao materijali punjeni olovnim staklom. Za proces spomenutog uljepšavanja koristi se materijal vrlo niske kvalitete, porozan i neproziran – vrlo često izgleda kao crvena spužva − što sve utječe i na boju kamena koja je mutno tamno crvena. Postupak je relativno jednostavan i izvodi se u tri koraka. Materijal je prvo potrebno očistiti od matrice i sličnih onečišćenja, najčešće pomoću kiselina. Zatim se zagrijava na srednje visokoj temperaturi od 900 do 1400°C, da bi se u trećem koraku kamen miješao s prahom primarno sastavljenim od olova i silicija (može sadržavati kalcij, natrij,kalij i bizmut), ponovno zagrijavao na oko 900°C, kako bi se smjesa praha rastopila i penetrirala u kamen te popunila pukotine. Rezultat je nevjerojatna transformacija iz neuglednog, neprozirnog i skoro bezvrijednog materijala u onaj koji je dovoljno transparentan da se može koristiti u zlatarstvu te koji se čak može kvalificirati kao materijal srednje kvalitete.

Problem predstavlja sljedeće:

1. S obzirom na to da takvi rubini ponekad imaju vrlo veliku količinu stakla, teško da ih se može nazivati rubinima. Ali i dalje se prodaju kao takvi. Na žalost, ako se poštenom zlataru dogodi opisana noćna mora, platit će zamjenu pravim rubinom daleko više nego što je klijent platio tretirani kamen. A sve kako bi spasio svoj ugled.
2. Tretman nije stabilan!!! Zagrijete li kamen kod lotanja na par sekundi, on je uništen! Dovoljno ga je čak zagrijati najobičnijim upaljačem na tridesetak sekundi da mu se struktura u potpunosti promjeni! Stavite ga u kiselinu za čišćenje na par sekundi − uništen! Rodinirajte predmet s takvim kamenom sa ili bez korištenja kiseline za predčišćenje − uništen! Naime, i u kupki od rodija kiselina je dovoljno jaka da uništi kamen za manje od jedne minute.
3. Kamen vrlo lako može uništiti i sam klijent, i to na najbanalniji način − tako da mu kamen pošprica limun dok jede ribu. Kod takvih slučajeva rezultat može biti vidljiv tek nakon nekoliko dana pa klijent ne može odrediti trenutak kad je njegov prekrasni kamen počeo izgledati kao da ga je pregazio kamion. Najobičnija sredstva za čišćenje imaju isti efekt.
4. Najgore od svega, po mom osobnom mišljenju, što se kontinuirana prodaja takvih rubina, bez da se zlatari upozore od strane svojih dilera ili klijenti od zlatara, može smatrati najobičnijom prevarom.

U Hrvatskoj je takva situacija najčešća zbog needuciranosti jedne i druge strane. I ne, nemojte se zavaravati da takvog kamenja nema na našem lijepom malom tržištu. Naprotiv, svakim danom sve ih je više.

Analiza takvog kamenja većinom nije pretjerano zahtjevna, ali ju je neophodno napraviti od strane gemologa – diplomiranog stručnjaka za procjenu i identifikaciju dragog kamenja − koji će mikroskopskom te drugim analizama, kojima se služi ovisno o tome da li se radi o kamenu izvan ili u predmetu, pronaći unutarnje i vanjske značajke koje upućuju da se radi o rubinu punjenom staklom poput plavih ili narančastih fleševa, spljoštenih ili okruglih mjehurića zraka, površinskih pukotina i ostalog.

Pripremila:
Sandra Crkvenac
Gemolog F.G.G
Zlatarski majstor
Stručni učitelj
Sudski vještak za draguljarstvo

www.zlatarna-dijamant.com

http://www.lewiko.hr/
http://www.prahir.hr/
http://www.zlatarna-art-aurum.hr
http://zlatarna-jozef-gjoni.hr
http://www.zlatarnica-rodic.com