Kvaliteta brušenja dijamanta od velike je važnosti jer ima najveći utjecaj na sjaj, živost i blistanje kamena (briljantnost). To je jedan od faktora za klasifikaciju dijamanta na koji čovjek može utjecati, za razliku od boje ili čistoće koji su diktirani prirodom.
Faktor brušenja (cut) poznat unutar "4C" standarda ne odnosi se na sami oblik kamena ili na stil brušenja već na kvalitetu brušenja: razmještaj, kutove i proporcije faseta; te na završnu obradu.
Kada je dijamant idealno brušen, zrake svjetla koje dopiru u njega odbijaju se od faseta vraćajući se natrag kroz vrh blistajući vrhunskim sjajem, tvz. vatrom. Ako pak dijamant nije idealno brušen, svjetlo će "procuriti" negdje sa strane kamena. Preplitko ili preduboko brušeni dijamant propustiti će svjetlost kroz dno ili sa strane, pa se kamen može učiniti manje sjajnim, crnim u centru ili po obrubu, te drugim vizualno lošim efektima.
![]() |
||
plitko brušenje | idealno brušenje | duboko brušenje |
Kao i za boju i čistoću, i za kvalitetu brušenja postoji više standarda i klasifikacija. Trenutno najupotrebljavaniji standard dijeli se u 5 kategorija:
EX | excellent |
VG | very good |
G | good |
F | fair |
P | poor |
Manje od jedan posto svjetskih dijamanata brušeno je po idealnim proporcijama. Razlog je taj što se velik dio originalnog nebrušenog dijamanta tada žrtvuje kod brušenja, ponekad i do 50% od njegove originalne težine.
Praktično fino brušenje (practical fine cut) - europsko brušenje; 1949.g Eppler. Proporcije su proračunate od brušenih dijamanata sa najvećom blistavošću.